Naša iskustva s javnih društvenih mreža nam govore da nismo uvijek imali mogućnost biti glas koji misli drugačije. To dokazuju činjenice da smo mnogi i na mnoge načine bili ušutkivani govoriti o istini koju poznajemo uz obrazloženja sustava kontrole na mreži koji su aktivnosti objava proglašavali sadržajima koji nisu istiniti ili blokiranjem profila i/ili grupa. Naša bi privatna društvena mreža trebala biti mjesto na kojem nema takve cenzure i na kojoj je glas istine važan. Korektno dijeljenje različitosti iskustava i pogleda može stvoriti upravo snažniju izgradnju odnosa i zbližavanje, a ne razjedinjenje i osudu. Promjene naših stavova tada zavise o nama samima i našim sposobnostima uvažavanja, a ne na nametnutom interesu onih koji su kreirali javnu mrežu zbog promicanja uskih i jednostranih mišljenja. Otvoreni dijalog je početak za takve promjene.